Molitvene nakane

Via Alpina Sacra je 4100 kilometara dugo hodočašće ovog austrijskog svećenika i preko Alpa, od bazilike Aquilee do Saint-Honorat (Cannes). Posjetito je 200 najvećih, najstarijih, najviših i najljepših katoličkih svetišta u Italiji, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Liechtensteinu, Francuskoj i Monacu gdje je molio na nakane koje sam mu slala putem email pošte. Moglo mu se pisati na engleskom, talijsnkom, poljskom i njemačkom jeziku.

Hodočasnik Johannes Maria Scharz, katolički svećenik koji je već hodočastio od 14.000 kilometara kroz 26 zemalja prema Jeruzalemu (iz Liechtenteina), nije mu prvo ovako hodočašće…

Vlč. Johannes Maria Schwarz jedna je od najkarizmatičnijih i najosebujnijih osoba. Kao da o tome daje naslutiti i neobična činjenica da ovaj pustinjak koji se za svećeništvo pripremao u Austriji danas pripada lihtenštajnskoj nadbiskupiji, iako živi u Italiji.

Nakon završenog doktorata vlč. Schwarz je uz kapelanske dužnosti krenuo raditi kreativne projeke poput Malog katekizma kojima je na praktičan i privlačan način ljudima nastojao pojasniti temeljne istine kršćanske vjere.

Tako je uspio ostvariti svoj prvotni plan povezivanja strasti prema umjetnosti i kreativnosti s vjerom koja je postala temelj njegova života.

Po završetku kapelanske službe uzeo je sabaticum kako bi hodočastio u Jeruzalem. Bilo je to hodočašće u doslovnom smislu jer je put do Jeruzalema i nazad prehodao. Do Jeruzalema mu je trebalo oko 230 dana u kojima je prešao 8000 kilometara, s time da nije išao najkraćom rutom, budući da je na putu želio posjetiti zemlje poput Ukrajine, Rusije, Irana… Za povratak mu je trebalo samo 6000 kilometara, u sklopu kojih je posjetio i Hrvatsku.

Iako se hod od 4100 kilometara mnogima čini nezamislivo dugačak, to zvuči tek kao zagrijavanje u odnosu na njegovo hodočašće iz Lichtensteina u Jeruzalem i natrag, tijekom kojega je prepješačio 14 000 kilometara. Kada ne hodočasti, vlč. Schwarz se bavi različitim kreativnim projektima koje stvara u svojoj pustinjačkoj ćeliji u Alpama. Alpe i pustinja nisu pojmovi koje obično povezujemo kada ih se sjetimo, no mnogo toga vezanog za vlč. Schwarza nije uobičajeno, iako sve izgleda kao Božjim prstom vođeno.

Zato smo odlučili porazgovarati s ovim karizmatičnim svećenikom o njegovom životnom putu i pogledu na Crkvu danas.

Na svoj 4100 km dug put krenuo je iz talijanske Akvileje. Njegov cilj je pak jedna od najstarijih monastičkih naseobina u Europi, koju je početkom 5. stoljeća ustanovio sveti Honorat, a nalazi se na istoimenom otočiću u blizini Cannesa (danas je tamo samostan cistercita).

“Želim ispričati povijest ovih mjesta – njihovu umjetnost i što uče o vjeri”, poručio je o. Schwarz u videu, našalivši se kako je on poput “biskupa Barrona za siromašne”, a njegov pothvat “‘Alpski katolicizam’ sa svećenikom najlošijeg izgleda, najružnijeg mirisa, koji je najlošije obučen i koji dijeli manje duboke misli, s mogućnošću žaljenja na napade pasa-ovčara”.

Svećenik, koji je – između ostalog – jedan od autora popularnog serijala Mali katekizam, ponio je sa sobom na hodočašće i molitvene nakane vjernika koji svoju nakanu mogli prijaviti na njegovoj internetskoj stranici 4kmh.com

Svaka nakana slučajnim odabirom pridodaje se jednoj dionici puta.

Nakon što sam  ostavila svoj e-mail, bila sam obaviještena Johannes Maria Scharz, katolički svećenik kasda dođe do određene dionice puta i tako sam se mogla pridružiti u molitvama,prisustvujući svetoj misi tog dana.

Stoga, bez obzira na to koliko nas milja dijeli, u Kristu i njegovoj žrtvi svi smo ujedinjeni”, poručuje otac Schwarz.

U izjavi za Catholic Herald, austrijski svećenik istaknuo je kako će mu “nošenje” molitvenih nakana pomoći u njegovom “vježbanju svečeničkih dužnosti” te dati njegovim trenucima boli i patnje veće značenje.

Planira hodočastiti od svibnja do kolovoza stazom koja spaja osam europskih zemalja te više od 200 “najvećih, najljepših, najstarijih, najviših i najznačajnijih katoličkih svetišta, crkvi i samostana”, kako tvrdi u videu objavljenom nekoliko tjedana uoči početka avanture.

Otac Johannes Schwarz, koji je jednom prilikom pješice hodočastio od Liechtensteina do Jeruzalema, pripremio je 120 homilija za različite lokacije na kojima će tijekom puta slaviti svetu misu.

Na svom hodočasničkom putu molio je na nakane Marijana Glavinić koje je ona pisala 15.5.1918 godine:pisala sam na talijanskom jeziku:

-za DUHOVNU OBNOVU ZEMLJE HRVATSKE
-za župu u Jasenovcu,duhovnu i matrijalnu obnovu
-za ostvarenje projekata u Jasenovcu,izgradnju elektrane i peletare,investitora iz Austrije,za izgradnju i otvorenje tvornice za ogrjevno drvo u industrijskoj zoni Jasenovac
-za austrijske investitore Alexandra Fischer i Christijana Rhomoser i za naše obitelji
-za Mladena Novaković
-za profesora u mirovini Zdravka Lešić,koji je radio ekonomski plan za tvornicu za ogrjevno drvo u industrijskoj zoni
-za odvjetnika Krešimir Grebenar-odvjetnika investitora iz Austrije u RH
-za načelnicu Mariju Mačković OPĆINE JASENOVAC
-za poginule barnitelje
-za gardonačlenika Novske sadašnji Ministar rada,mirovinskog sustava,obitelji i socijalne politike,i za njegove suradnike Mariju Kušmiš,Sinišu Kvesić i Ivanu Kuzlić
-za mlade HRAVATSKE da se zaustavi emigracija iz RH
-ZA FRA PETRA LJUBIČIĆ koji će otkriti TAJNE MEĐUGORJA
-za Biskupa ANTUNA ŠKVORČEVIĆ,za sve svećenike i časne Požeške biskupije
-za papu Franju, Kardinala Josipa Bozanić, za sve hravtske biskupe, svećenike i časne sestre
-za biskupa Vladu Košić, za sve svećenike i časne sestre Siačke biskupije
-za Velečasnog Zlatka Sudac i za sve svećenike Zagrebačke nadbikupije
-za Velečasnog Miju Nikić, za Dragicu, Ljubicu i njihovu obitelj
-za časnu Martinu Popić i sve časne milosrdnice, sv.Vinako Paulski iz Zagreba
-za časnu Ilijanu Kosić
-za časnu Jelenu Krilić
-za Fra Ivu Pavić,za Kardinala Vinku Puljića,za biskupa Komaricu i za Banjalučku biskupiju
-za Fra Dragu Ljevar
-za Fra Jozu Zovaka-MEĐUGORJE
-za Fra Ljubu Kurtovića župa MEĐUGORJE
-za sve fratre u MEĐUGORJU,za sve časne sestre u MEĐUGORJU, časnu Elviru, časne Emanuelu
-za časnu Miroslavu Ljevar, za župu u Sasini, BIH
-za svećenika Rosario Palić i njegovu biskupiju u Trstu, Italia, Trajni klanjatelji Presveto Trojstva
-za Fra Smiljana Kožul i za sve svećenike u Hravtskoj
-za Velečasnog Peju Oršolić
-za Velečasnog Mario Cimbal
-za Velečasnog Krunoslava Jurakovića
-za Velečasnog Đuro Cvitić
-za Velečasnog Nedeljka Androš
-za Velečasnog Stjepana Filipec
-za Velečasnog Milana Vidaković i za sve svećenike Požeške biskupije
-za Velečasnog Ivicu Žuljević
-za Velečasnog Jurić Jozu
-za Velečasnog Ivicu Razumović
-za Velečasnog Ivić Anto
-za Velečasnog Matanović Perica
-za Velečasnog Jozo Zorić
-za Velečasnog Zrile Dražen
-za Velečasnog Večerić Mario
-za Velečasnog Tomislava Pavlović
-za Velečasnog Obradović Vicka
-za Velečsnog Ivan Nikolića
-za Velečasnog Tomislava Vućur ( pokojni )
-za Velečasnog Stjepan Biber ( pokojni )
-za Velečasnog Mitrović Ivan ( pokojni )
-za Velečasnog Vuk Stjepana
-za Velečasnog Mladena Štivin
-za Velečasnog Dragoslava Kozić
-za Velečasnog Josipa Pendžić
-za Velečasnog Dragan Hrgić
-za Velečasnog Altić Patrika
-za Velečasnog Mokri Roberta
-za Velečasnog Kos Mihaela
-za Vidu Gospinu vidjelicu iz Međugorja i Marijanu Glavinić, za njihovo putovanje u Rim, Italia
-za GOSPINE VIDIOCE IZ MEĐUGORJA: Vicku, Jakova, Ivana, Mariju, Mirjanu i Ivanki i njihove obitelji i rodbinu
-za Violetu i njezinu majku
-za Mirellu Pizzioli iz Italije koja moli za projekte Marijane Glavinić
-za obitelj KORAN-koja je radila na projektu fotografiranja i snimanja videospotova Stanka i Toni Koran
-za cvijećarku Vesnu Mimić
-za Danijelu Sisgoreo Morson

15.5.2018 godine ( to je datum kad sam Sv.Oca Ivana Pavla II poljubila u prsten u Vatikanu i ispred RH čestitala mu rođendan )

Oko vrata sam imala sv.Krunicu od Amerikanke

Rita Klaus koaj je čudesno ozdravila, a s kojom sam prvi puta išla na PODBRDO i sa njezinim suprugom i prijateljima.

Podbrdo je mjesto gdje će Gospa ostaviti trajni i neuništvi znak da su ukazanja u Međugorju bila istinita.

Uz krunicu nosila sam i mali kamen s Podbrda.

„Zamolila sam Kraljicu mira za zagovor i čvrsto vjerovala – dogodilo se čudo!“

Rita Klaus rođena je 25. siječnja 1940. godine, stanovala je u Evans Cityju, SAD. Dugo godina bolovala je od multiple skleroze.

Prvi je put čula za bolest 1960., vid joj se zamaglio, trpjela je zbog dvostrukog vida. Obratila se očnom liječniku koji ju je uputio neurologu. On je pak rekao da bi mogla biti riječ o multiploj sklerozi i da će vrijeme pokazati dijagnozu. Rita je nakon jedne prehlade prvi put osjetila jak napad koji je prouzročio krajnju slabost mišića u udovima. Podvrgnuta je kirurškom zahvatu na desnom koljenu kako bi joj noga bila vraćena u normalan položaj. Nosila je gips osam tjedana.

Nakon udaje 1971. Rita je imala poteškoće zbog poremećaja u uspravnom stanju i hodanju jer je često hodala vukući nogu, a to je uzrokovalo spoticanja i padanja. Između 1974. i 1978. Ritu su obradovale tri trudnoće. Zbog oslabljenih mišića sva tri puta porodila se carskim rezom. Djeca uvijek donesu radost koju su u Ritinoj situaciji pratile zdravstvene smetnje, slabost i poremećaji ravnoteže.

Provodila je vrijeme u bolnicama, čekajući različita ispitivanja zbog potvrde dijagnoze kako bi mogla primati državnu pomoć. Troškovi su se gomilali, sad za pomagala za koljena, sad za štake, sad hodaljka. U nedogled. Rita se sporo oporavljala. Štoviše, činilo se da se njezina situacija pogoršava.

Molitva Kraljici mira

Kako obično biva, kada se činilo da više nema rješenja, nakon tko zna kojeg po redu ispitivanja, Rita je opisala kako se njezina životna situacija počela mijenjati.

„Upravo je bilo vrijeme poći na spavanje tijekom noći 18. lipnja 1986., a ja sam završavala svakodnevnu molitvu krunice, kada sam dobila poticaj zatražiti od Isusa ozdravljenje po zagovoru Gospe koja se ukazuje u Međugorju. U posljednje vrijeme čitala sam o Gospinim ukazanjima u Međugorju u katoličkim novinama i privodila sam kraju čitanje knjige R. Laurentina „Ukazuje li se Djevica Marija u Međugorju?“. Kao odgovor na ono što je Gospa tražila, počela sam postiti nekoliko dana u tjednu“ (Antonacci, Antonio i suradnici, Izvanredna ozdravljenja u Međugorju, Kršni Zavičaj, Humac 1990.).

Rita je te večeri molila sljedeće:

„Draga Majko, Kraljice mira, vjerujem da se ukazuješ u Međugorju. Molim Te, traži od svog Sina da me ozdravi tamo gdje mi je ozdravljenje potrebno! Tvoj Sin rekao je: ’Ako imate vjere i reknete gori -Premjesti se!- ona će se pomaknuti.‚ Ja vjerujem. Molim Te, pomozi mojoj nevjeri.“

Opisala je što se dalje dogodilo:

„Čim sam zamolila Gospu da zagovara za mene, primijetila sam neočekivano ispražnjenje elektriciteta kroz mene. Taj sam osjećaj doživljavala i ranije, ali to je iskustvo bilo burno i neprijatno. Ovoga puta bilo je drugačije, izgledalo je blago i puno mira. Odmah sam otišla spavati. Sljedećeg jutra nisam primijetila ništa neobično. Došla sam na College La Roche, gdje sam pratila kratki tečaj o Evanđeljima. No, tijekom predavanja iznenadno sam shvatila da mogu osjetiti svoja stopala i micati prstima, što nisam mogla učiniti više od 10 godina! Na povratku kući pošla sam u spavaću sobu, želeći skinuti pomagala s nogu. Prignula sam se i primijetila da su mi noge prave!

Toliko sam bila sretna da sam počela urlati i zahvaljivati Bogu i Mariji!

Nakon što sam skinula pomagala, uz pomoć štaka došla sam do stubišta koji vodi na kat. Rekla sam sebi: ’Ako sam ozdravila, mogu trčati uza stubište.‚ I tako sam potrčala uza stubište. Od tog trena počela sam trčati na sve strane jer su mi muž Ron i kćerke bile na imanju i brali jagode, pozvala sam prijateljicu Marianne Nock, koja stanuje blizu. Tako sam vikala od sreće da je ona pomislila da se dogodilo nešto strašno i dotrčala je u moju kuću, bojeći se da će vidjeti nešto strašno. Nakon što smo se smijale i plakale zajedno, odlučile smo poći na imanje te iznenaditi Rona i kćerke.“

Iznenađenje doktora

Nakon sretnog ozdravljenja, uslijedilo je i iznenađenje doktora koji su pratili Ritinu situaciju. Doktor A. Viera pregledao je 23. lipnja Ritu i napisao u svom izvještaju:

„Pacijentica može hodati neovisno o bilo kakvim pomagalima i povratila joj se snaga u obje noge. Ravnoteža joj je dobra kao i test osjetljivosti. Može poskakivati na jednoj ili na drugoj nozi zatvorenih očiju. Dobra je osjetljivost u nogama i dubinski refleksi simetrični su i normalni. Snaga u rukama dobra je, a test osjetljivosti pokazao se izvrsnim.“

Doktor je zaključio:

„Uostalom, pacijentica je doživjela odlično ozdravljenje. Nije mi jasno odakle toliko ozdravljenje u tako kratkom vremenu.“

Rita je pak zahvaljivala na čudesnom zagovoru Kraljice mira.